Starfield recenzija

Posljednjih nekoliko godina (neko bi rekao i decenija), Sony je bio na čelu kada su u pitanju ekskluzivne igre, kako po kvalitetu, tako i po broju. Od The Last of Us, do Spider-Man i God of War igara, nikada nije bilo bolje vrijeme za posjedovanje Sony konzole. Xbox je u posljednje vrijeme zaostajao, pogotovu sa novom generacijom – Halo Infinite je bio daleko od blokbastera iz čuvenog serijala i Forza ima nešto ograničenu ciljnu publiku i kratak rok trajanja. Osim toga, nema drugih igara o kojima bi se iole pisalo kada je u pitanju Xbox ekskluzivitet.

Ove godine, oba tabora guraju samo jedno veliko ekskluzivno izdanje u drugoj polovini ove godine. Sony se drži već dokazane, uspješne formule obložene izuzetno popularnom Marvel franšizom sa Spider-Man 2 u oktobru. Nasuprot tome, Microsoft preuzima priličan rizik sa novom franšizom od generalno nedavno kupljenog developera Bethesda – kreatora poznatog po revolucionarnim RPG igrama, ali sa nestabilnim, bagovima ispunjenim izdanjima. Sa izlaskom dugoočekivanog i par puta odloženog ostvarenja Starfield, Microsoft je stavio dosta toga na kocku jer je ovo prvo zaista veliko ekskluzivno izdanje koje je imao posle dugih godina praznog hoda.

Jedna od velikih stvari koje Starfield izdvajaju od ostalih u žanru jeste njegov osjećaj istraživanja. Umjesto lutanja po Tamrielu, ogromnom fiktivnom kontinentu za svoje vijreme, Starfield obuhvata ne samo više planeta već i nekoliko solarnih sistema. Ono što možda ne znate je da istraživanje nije baš tako slobodno i otvoreno kao što ste možda očekivali. Marketinški materijal za Starfield obećava “neprevaziđenu slobodu”, a ako ste nakon gledanja dubokih analiza i video klipova očekivali manju ali ljepšu i prefinjeniju verziju No Man’s Sky, onda umanjite ta očekivanja. Iako taj opis nije potpuno netačan, problem je što slijetanje na lokaciju u Starfieldu (ako to možete tako nazvati pošto se radi o nečemu drugom) daje pravo da istražujete veliki pravougaoni dio planete, ali ne cijelu planetu odjednom.

Ove lokacije su ogromne, ali igra vam neće dozvoliti da pređete granice svake sekcije pješice; ako se nađete na granici, suočićete se sa porukom koja iskače sa opcijom da nastavite da istražujete u drugom pravcu ili se vratite na svoj brod sa kojeg možete “letjeti” (obećavam da ću doći do toga) nazad u svemir i sletjeti negdje drugdje na planeti kako biste nastavili sa istraživanjem. Neki bi se požalili o tome kako to nije ono što je obećano, ili da to nije slobodno istraživanje.

Broj misija je ogroman i nije uvijek dobro raspoređen. Mnoge imaju rane faze koje vode do udaljenih svijetova, što otkriva više misija i više frakcija, i čini napornim da ostanete na pravom putu. Pošto svaki korak ne traje dugo, igrači su podstaknuti da završe više ciljeva ili će provesti još više vremena putujući tamo-vamo. To je balansiranje između ignorisanja mnogih molbi za pomoć i prepuštanja lavini misija. A pošto je ovo drugo bilo prirodnije i efikasnije, igra pokazuje svoje najbolje karakteristike u velikom bloku. Bilo bi lijepo provesti više vremena u lokalnom području i imati ležernije putovanje kroz zvijezde, ali čak i u drugoj polovini igre od 80 sati, kada nema mnogo toga novog za vidjeti, još uvek ima puno toga što ostaje da se uradi.

Struktura misija je jednostavna i slična prethodnim igrama Bethesde. Pratite ikonu misije i ubijate mete, prenosite predmete, aktivirate opremu i komunicirate sa ljudima. Ima puno razgovora i srećom vaš lik može da bira neke zaista smiješne odgovore. Nažalost, većina likova odbacuje šale, što znači da je obično najbolji odgovor stoički herojski. Misije se ponekad mogu riješiti na nekoliko načina. Podmićivanje je tu, sa dovoljno kredita i pravim vještinama. Ubjeđivanje (persuasion) pomaže da se izbjegnu nezgodne situacije, a to je lakše kada nosite elegantno odijelo. Krađa je nezgrapna, ali može biti poboljšana opremom i nadogradnjama. Svakako, džeparenje predmeta koji su ključni za misiju je uvijek zabavno i tihi snajp može tajno da raščisti logore.

”Shoot first-loot later” je podrazumjevani princip kada su neprijatelji u pitanju. Česti borbeni susreti se poboljšavaju nakon otključavanja više vještina. Možete se specijalizovati za određene vrste oružja, povećati HP, dodati borbeni slajd i izrađivati modove za oružje ili svemirsko odijelo. Bilo da koristite prvo ili treće lice, borba je pristojna jer ima mnogo oružja i većina se dobro drži. Takođe imate jet pack koji pomaže da iznenadite neprijatelje. Nažalost, ni saveznici ni protivnici nisu najbistriji. Saborci obično previše zaostaju, stižući kasno u borbu, a nemogućnost podešavanja njihovog ponašanja je prilično iritantna, dok se neprijatelji često povlače i skrivaju kako bi vas ”iznenadili”.

Borbe svemirskih brodova nude drugačiju vrstu akcionog iskustva, a generalno su rijetke i kratkotrajne. Tokom prvih dvanaest sati, imao sam samo oko pet svemirskih bitaka. Borba se obično svodi na upravljanje, ciljanje na mete, korišćenje pojačanja da bi se premostile velike udaljenosti ili izbjegle rakete, i dodjeljivanje energije oružju, štitovima ili motorima. Povremeno, borba brodova postaje smješna a ponekada traje gotovo večno prije nego što meta dođe u vidokrug, samo da bi saveznički brod nanio smrtonosni udarac. Sa jednom od ranih vještina vezanih za brod, možete ciljati pojedinačne sisteme, što je fantastično jer je moguće onesposobiti motore, prisilno se ukrcati, desetkovati cijelu posadu i ukrasti brod da biste ga prodali ili dodali svojoj kolekciji.

Modifikacije su zadovoljavajući način da izgradite bilo koji brod koji odgovara vašim potrebama, bilo da je to okretan borbeni brod, teretnjak, ili potpuno svestran. Na početku je sistem modifikacije nezgrapan, zbog mnogih skrivenih pravila. Na primer, motori pomažu manevarskoj sposobnosti ali mogu preopteretiti reaktor. Kada savladate osnove, izgradnja broda je zadovoljavajuća i laka. Birate module i brzo ih spajate iz izometrijske perspektive, promjenite boju broda i dodajte prozore koji nude slikovite poglede na piratske brodove koji vas izbacuju iz orbite. Neverovatno je kul ne samo prošetati kroz modifikovanu unutrašnjost broda već ga vidjeti i na daljinu kada istražujete neku planetu ili svemirsku stanicu.

Dok izgradnja brodova ima stvarne i praktične primene, izgradnja outpostova je manje važna. Za razliku od zabave koju smo imali sa Preston Garvey-evim programom zaštite, outposti u Starfieldu se mogu ignorisati. Izgradnja njih nije dio glavne misije, a nijedna sporedna misija nije zahtjevala ni njihovu izgradnju ni popravku. Ovo je propuštena prilika u univerzumu u kojem su ljudskim naseljenicima potrebna sigurna utočišta. Outposti se mogu postaviti na bilo kojoj planeti koja vam odgovara, što je sjajno ako se vežete za određenu lokaciju, a izgradnju možete završiti iz gledišta odozgo. Izgradnja je malo ograničena jer, umjesto postavljanja pojedinačnih delova podova, zidova i slično, kao u Fallout 4, spuštate velike objekte koji se mogu samo malo modifikovati. To ima smisla i bolje izgleda, ali je u globalu manje kreativno. I pored svega toga, outposti su ipak korisni jer nude dom za saputnike, mesto za skladištenje predmeta i prikazivanje opreme, kao i ekstrakciju minerala svojstvenih regionu.

Ovo ne bi bila recenzija Bethesda igre bez razgovora o tehničkim problemima. Srećom, Starfield je vjerovatno najispoliranija Bethesda igra koju smo ikada vidjeli, ali to i dalje nije nešto čime se može pohvaliti. Naišli smo na vrlo malo problema, ali to ne znači da je savršena ni u kom smislu. Zapravo, i dalje smo nailazili na grafičke probleme gdje je geometrija lebdela daleko iznad tla, likovi su gurali likove iz kadra tokom razgovora, ili su jednostavno odlazili usred razgovora. Većina toga je komična, ali onda postoje situacije gde ne možemo da završimo misiju jer NPC nije bio interaktivan. Pored toga, PC verzija ima problem gde će frejmrejt pasti nakon izlaska iz menija, a jedini način da se to rješi je ponovno otvaranje menija i izlazak jednom ili dva puta. Ovo su dosadni problemi, ali u isto vrijeme, mnogo bolji od onoga što smo mogli očekivati.

Na temu tehničkih ograničenja, postavlja se pitanje istraživanja planeta. Postoji zapanjujući broj solarnih sistema za istraživanje, sa samo nekoliko planeta na kojima se stvarno može sletjeti. Problem više proizlazi iz onoga šta ove planete imaju da ponude, jer se većina svodi na pećine, piratska skloništa i gravitacione anomalije. Kada postoji planeta sa jedinstvenim okruženjem, to djeluje magično, ali je previše rijetko. Ovo bi moglo imati veze sa tim kako je galaksija naseljena jer je zapadni dio mape mnogo gušći od istočnog dijela. Tehnički bi imalo smisla da što dalje ljudi odlaze od svog porijekla, kolonije su rjeđe, ali i dalje djeluje kao suv copy/paste. Pored toga, nema dobrog sistema mape za identifikaciju toga koje galaksije imaju glavne gradove; igrači će prosto morati da zapamte njihove lokacije.

Starfield je grandiozna RPG igra, čak iako nismo sasvim dobili ono što je obećano. To je iskustvo koje nudi ogromnu količinu sadržaja, ali se nikada zaista ne osjeća jedinstveno ni u jednoj specifičnoj komponenti. Borba je dobro zaokružena sa pristojnim brojem opcija, a skillovi nude puno raznolikosti kako u borbi tako i van nje. Mitologija i univerzum koje je Bethesda izgradila djeluju više razrađeno i privlačnije u poređenju sa glavnom pričom, koja iako granajuća, djeluje kao da je gotova prije nego što je i počela. To ne znači da radnja nije bez svojih zadovoljavajućih misija – neke od kasnijih su zapravo neke od najboljih Bethesdinih.

Na kraju krajeva, igra pruža sjajno iskustvo za ljubitelje žanra. Todd je uzeo sve što je naučio tokom posljednje decenije i stvorio nešto posebno. Čak i sa svojim nedostacima, Starfield je ipak nezaboravno iskustvo.

Jedna mala napomena za kraj. Ne dajte da vas početni dio igre odvrati od daljeg igranja, jer Starfield tek negdje poslije 10 sati počinje da se otvara kao pravi pupoljak i pokazuje da se konačno radi o Xbox ekskluzivi vrijednoj priče.

Više ovakvih recenzija na www.play.co.rs