Vijesti/Najnovije
02.09.2022.
Autor: Milan Radosavljević

Saints Row Recenzija

Sveci koji nisu morali da postoje, ali ipak su tu

Nekada davno na tržištu igara je izašao Grand Theft Auto 3, naslov koji je promjenio mnogo toga u industriji. Odbijeni projekat od Microsofta je dom našao na PlayStation konzolama, a od samog izlaska pa do sada je to postala najprofitabilnija, najprodavanija, najigranija franšiza ikada. Kada neko izbaci ovakav naslov, drugi razvojni timovi brže bolje pokušavaju da kopiraju taj recept, sa manje ili više uspjeha. Volition Games i nekada THQ kompanija su imale u planu da izbace jednu od klonova GTA trojke. Nekoliko godina kasnije, na tržištu smo dobili Saints Row igru.

Naslov koji je nekako bio ozbiljniji nego GTA, koji se fokusirao na borbe između bandi u raznim fiktivnim gradovima. Igra nije prošla nezapaženo, bolje rečeno, dovoljno se dobro prodala da bi obezbjedili kreiranje nastavka. Saints Row 2 je bio nešto drugačiji od keca, ne po izvođenju per se, već u ozbiljnosti samog naslova. Volition je video da to „pije vodu“ kod igrača, tako da su sebi obezbedili novac za treći nastavak, igra koja se najviše približila popularnosti GTA naslova. Saints Row 3 je bio totalno drugačiji od prvobitne vizije šta bi ova franšiza trebala da predstavlja. Cijeo fokus je stavljen na totalnu neozbiljnost sa over the top akcijom i gomilom karaktera koji služe kao neka vrsta karikature. Igra koja ni sama sebe nije shvatala ozbiljno je uspjela na tržištu baš zbog toga. Baš zbog te neozbiljnosti, neprimjernog humora i kreiranju haosa u toku gameplaya na kakvom su mogli da zavide i kreatori GTA naslova. Onda je došla četvorka, gde je Volition pretjerao u apsolutno svemu: izvođenju, humoru, akciji, efektima, priči. Kada pokušate da uporedite keca i četvorku, to je prosto nemoguća misija, jer kao da nikako nisu ni povezani, naravno sem samog imena. Četvorka je bio jasni znak da Volition treba malo da „iskulira“ Saints Row franšizu, odmori, regrupiše se, da osmisle nešto smisleno, što bi ponovo vratilo gomilu igrača koji su napustili franšizu nakon trojke.

Godine su prolazile, nismo dobili ni jednu vest o voljenoj Saints Row franšizi kod mnogih, a onda prošle godine, kao grom iz vedra neba, Volition i Deep Silver su najavili takozvani reboot Saints Row franšite, igra koja nosi ime, pa Saints Row!

Od same najave ovog naslova jedna stvar je bila jasna, igra će izgledati i više nego odlično. Osvjetljenje i efekti koji su bili prikazani u prvom trejleru koji je najavio igru su bili neuporedivo bolji od bilo kog open world naslova ovog tipa. Ostale stvari su bile upitne, sa razlogom, jer je sve šta je prikazano bilo nekako, drugaije nego sada već „klasičan“ over the top Saints Row naslov. Godinu dana kasnije, napokon smo dobili prilike da zaigramo ovaj dugo očekivani reboot, koji nas je, možemo slobodno reći, više razočarao nego oduševio, nego krenimo ispočetka!

Saints Row, kao što smo već rekli, je reboot jedne od najpopularnijih franšiza, koja je poznata igračima po haosu koji možete kreirati, nesvakidašnjim oružjama, neprimernom humoru i još mnogo toga šta je ovu igru odvajalo od konkurencije. Sa ovim rebootom, Volition Games se odlučio da krene malo drugačijim putem. Od prvog do posljednjeg dijela, prije ovog remakea, igru su krasili ti klasični over the top glavni likovi, koji su vremenom postali i kultni u igračkoj industriji. Troy, Johnny Gat, Julius, Dex i još mnogi drugi su postali nezaobilazni deo svake Saints Row franšize...

A u ovom?

U ovom smo dobili milenijalce koji su ili previše osjetljivi ili možda previše nježni sa psihopatskim razmišljanjem koje je poprilično kontradiktorno ličnostima koje im je Volition dodijelio. Jednostavno rečeno, Volition je hteo odigrati sigurno sa ovim nastavkom, ubacivši likove koji su  „in“ u trenutnoj društvenoj plimi i pokušao je da pomješa tu sadašnju zapadnu takozvanu „Woke“ kulturu sa nekim tradicionalnim Saints Row biserima. Krajnji rezultat je... pa očajan.

U igri postoje tri sporedna lika pored vašeg „The Bossa“. Neenah (Nina) koja je get-away vozač ovog ne tako slatke grupe, više iritantne bolje rečeno. Ona je bila deo jedne od kriminalnih grupa u igri, Los Panteros, ali je vremenom odlučila da se odvoji od njih kako bi napravila nešto od sebe, iliti za sebe.

Eli, glavni genijalac u novoj Saints grupi koji je opterećen svojom leptir mašnom. Taj nevini pogled i stav često umiju da zavaraju jer pored rećićemo hajde „domišljatih“ opaski, umije da bude i poprilično brutalan prema svojim neprijateljima.

Kevin je bivši član Idols kriminalne grupe, fan dobre muzike koji uvijek traži neki adrenaline rush. Stalno šeta go do pojasa jer, zašto ne bi pokazivao tetovaže i mišiće svima onima koji igraju ovu igru. Važi za najvećeg šmekera u igri, a sve je to previše naglašeno, ali ne onako sa stilom, na dobar lukav i zanimljiv način, već nekako, poprilično prosto.

Cijela ova grupa, pored toliko iskustva u kriminalnim aktivnostima, ima problema sa parama. Bolje rečeno, gledaju kako da svakog mjeseca skrpe novac za stanarinu, za kuhinjske elemente i tako dalje. Sada, ovo ne bi bio problem da je igra takoreći skromna kao neke druge iz sličnog žanra, ali Saints Row je over the top akcija gde novac pada sa neba, gdje nema mjesta za lažnu skromnost. U jednom trenutku lažni „dubokoumni“ dogovori pokušavaju da povežu običnog igrača sa ovim likovima, dok u drugom trenutku neki totalno nasumičan momenat gluposti iskoči iz njih i pokose i pogaze sve šta su do tada pričali. Sve bi bilo okej da ovo dolazi sa dozom ironije sa svakim od njih, ali nije tako, jer njihova ubjeđenja i vjerovanja kao likova u igrama su prava, stvarna, a njihovi postupci kontradiktorni tome. Najveća greška u kreiranju ove grupice možda nije njihov karakter i način na koji su stvoreni, već način na koji su predstavljeni vama, igraču. Svi oni samo upadaju u kadar, bez ikakvog uvoda i predstavljanja, tako da je već unaprijed predodređeno da će se oni igraču svidjeti, baš onakvi kakvi jestu, bez ikakvog upoznavanja ili predstavljanja. Ovaj poprilično arogantni pristup svim igračima i likovima u igri ništa dobro nije donio, na žalost, i neće.

Nego prebacimo se na suštinu svakog naslova, a to je mehanika igranja. Već u prvoj misiji ćete primjetiti da su kontrole poprilično zategnute, ali da su sami pokreti vašeg lika nekako isuviše kruti. Kako nastavljate sa igrom, primjetićete da ta kombinacija lakih kontrola i krutost svakog lika dolazi iz drugog problema. Saints Row je moderna igra koja je nekako implementirala igračku mehaniku koja je vladala open world igrama do prije pa recimo pet šest godina, ako ne i više. Okej, ovo je možda urađeno sa namjerom, kao omaž prvih Saints Row igara, ali vremenom će stvari koje su nekako normalne u modernim naslovima a nema ih ovdje, postati problem. Kontrolisanje lika se svodi na kotrljanje lijevo desno kako biste izbjegli neprijatelje, poprilično jednostavno napucavanje, a pored toga ne postoji mehanika da se sakrijete iza zaklona. Tako da, ovo je igra koja očajnički želi biti „stara“ ali je nekako stvorena isuviše kasno. Mehaika ne pati samo od ovih problema. Ovo je praktično pucačina iz trećeg lica, ali u svakom trenutku imate opciju da se borite sa neprijateljima pesnicama, nogama i da zadate završne ubitačne udarce svojim oslabljenim protivnicima. Problem u svemu ovome što ovaj „sistem“ više ne radi nego što radi. Često se dešava da igra ne registruje vaše udarce, zahvate ili uništavanje neprijatelja. Isto tako, dešavaju se i situacije gde pokreti vašeg lika nisu usklađeni sa onim šta se dešava na ekranu. Pa dok ona udara rukom, neprijatelj će se hvatati za nogu.

Kada sve radi kako treba, kada ima dovoljno neprijatelja na ekranu, kada dio grada u kome ste djeluje na trenutak živim, možete napraviti dobar i zanimljiv scenario sa napucavanjem i neprijateljima. Možete se zabaviti ovim igrom, ako odlučite da pogledate kroz prste manama. Ruku na srce, čak i van tih scenarija, igra umije biti zanimljiva, šale umiju da budu smijšne i pogođene, ali u periodu od 20tak sati, te šale često djeluju usiljeno i bez ikakvog smisla i duše. Kada smo kod duše, to je ono šta nedostaje ovoj igri. Od prvog do poslednjeg minuta će vam nekoliko misli prolaziti kroz glavu. Okej je igra, može se igrati, ali nešto jednostavno fali, neki element nedostaje, nešto nedostaje šta bi trebalo da bude u njoj, ali niko ne zna šta je to. Možda je to, ta duša koja je bila potrebna da se ubaci u ovakav naslov. Ta duša koja krasi svaku GTA igru pa i ostale Saints Row naslove iz franšize.

U igri ćete pored tog pukog napucavanja moći i da završavate sporedne misije. Neke od njih mogu biti stvarno zanimljive. Kako napredujete kroz igru, možete da nadograđujete svoju „gajbu“, otvarate nove biznise kao i da sakupljate keš za neke druge stvari. Sve ovo deluje primamljio i zanimljivo da je cijeli grad Santo Illeso ustvari živ a ne toliko mrtav iako ima tri bande u njemu, plus četvrta koju vi stvarate, tj Saints.

Grad je ogroman i ima nekih super kul djelova, ali često djeluje mrtvo i prazno, kao da je nenaseljen sa nekim razlogom, u nadi da taj razlog nije preskočeni taskovi programera koji su to trebali da odrade. U igri gde bi na svakom koraku trebali da radite nešto, ovde ne možete to uraditi. Svuda gde bi naizgled bilo zanimljivo biti i slušati random prolaznike, ovdje nemate koga slušati. Kada povučemo crtu - Santo Ileso je grad sa odličnom prilikom da bude deo vrhnuske igre, ali negdje nešto je jednostavno zakočilo.

Kako i grad, tako i cijela igra, ima odličih ideja i djelova, koje iz nekog razloga nijesu dobro realizovane. Pored toga, cijela igra djeluje kao da nije trebala da izađe još nekih šest mjeseci, toliko nedorađeno djeluje više nego često.

Saints Row je igra gde prevelika ambicija i želja da se udovolji svim djelovima društva jednostavno uništavaju proizvod koji treba da ima svoje lice i priču. Baš iz tog truda da se zadovolji svima, Saints Row je izgubio sebe u tom procesu. Igra koja, kako smo rekli, ima odlične ideje i u trenucima zanimljivu mehaniku i sjajne scene, pati od želje da se svima svidi. Upravo zbog toga, ovaj remake je naslov koji niko nije tražio, ali smo ga ipak dobili.

Trenutno nema komentara

Slični članci

24.
Sep.
2022.
Vijesti/Najnovije
Metal: Hellsinger, novi FPS za jednog igrača na kojem su radili The Outsiders i Funcom, temelji cijelu kampanju na igranju u ritmu metal muzike. Razne i...
16.
Sep.
2022.
Vijesti/Najnovije
Nova Warzone mapa, kamera iz trećeg lica, i još noviteta nam je pokazano na Call of Duty Next livestream-u.
16.
Sep.
2022.
Vijesti/Najnovije
LEGO® Brawls je debitovao kao ekskluzivni naslov Apple Arcade još 2019., sada gotovo tri godine nakon prvog izdanja, igra je sada dostupna za PlaySta...
02.
Sep.
2022.
Vijesti/Najnovije
Zahvaljujući nekim nedavnim najavama i promjenama datuma objavljivanja, februar 2023. će biti nevjerovatno pun i interesantan mjesec za industriju video...
27.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
Geoff Keighley i njegovo otvaranje Gamescom-a bilo je prepun dvočasovni događaj uživo pun otkrivanja novih igara i pogleda na neke dugo očekivane naslove.
27.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
Recepti u Xenoblade Chronicles 3 su odličan način da povećate iskustvo i dobitke. Obroci se prvo uzorkuju u kolonijama i poboljšavaju u kampu.
27.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
I dok većina očekuje talas igara inspirisanih životinjama poslije nevjerovatnog uspjeha STRAY, postavlja se pitanje zbog čega vestern žanr nije postao popula...
20.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
Leviathan AI može da miješa ciljeve kako se njemu prohtije, tako da se dešavalo i da na početku partije se borimo sa mini-bossem dok je ostatak...
20.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
13.
Aug.
2022.
Vijesti/Najnovije
Saints Row ponovo pokreće seriju sa novim okruženjem i potpuno novim likovima, uključujući sjajnu novu ekipu koju igrači mogu da upoznaju.