Vijesti/Najnovije
22.04.2022.
Autor: Danica Manojlović

SJEĆAMO SE ... Najbolje muzičke igre: Svako ima svog favorita ali ovu su možda najbolje

Svako ima svog favorita ali ovo su možda najbolje

U prošlom tekstu sam spomenula film o svijetu bez muzike Beatles-a. Za one koji film nijesu odgledali, a pisali su da žele, radi se o filmu Yesterday. U pitanju je vjećna ispiracija pisaca o tome kako jedna stvar može da izmjeni cijelu istoriju. Sjetite se The Man in the High Castle, gdje su Japan i Njemačka pobijedili u Drugom svjetskom ratu, nacistički cenzori su ubili rokenrol u povoju. Ili Wolfenstein, još jedna fantazija o silama Osovine koje su pobjedile u Drugom svjetskom ratu, sadrži alternativu Bitlsima, nacističku verziju preimenovanu u „Die Kafer“, sa njihovom kultnom fotografijom na pešačkom prelazu Abbey Road postavljenom nasuprot zlokobnom fašističkom gradskom pejzažu. Film Yesterday, Denija Bojla i Ričarda Kertisa takođe zamišlja svijet u kome Bitlsi nikada nijesu postojali. iako je film po meni mlak, i mogao je mnogo bolje da postavi stvari, nijesam mogla a da ne pjevam i ne zapitam se šta bi bilo da je bilo... Ali, The Beatles nisu jedina grupa koja je bila zastupljena u igrama. 

Bog nam je kažu dao rok & roll u reklami za Guitar Hero. Tu je učinio da se svira sa odvratno glasnom lažnom plastičnom gitarom. Ipak, mnogo prije nego što su naslovi kao što su Guitar Hero i Rock Band ikada osvojili svijet video igara (i pre nego što su se iznenada srušili preko noći), interaktivni univerzum je već bio leglo izvođača. A ovo su igre koje su po mnogima obilježile žanr muzičkih igara.

 

 

1978 – Simon

Lansiran 15. maja u Studiju 54 (da, onaj studio 54), ova preteča Nintendo DS osjetljivog na dodir imao je četiri dugmeta u boji i tri jednostavne varijacije u igri. Odlično pamćenje je ključno. Igrači moraju jednostavnim udarcem da ponove nasumični ili korisnički kreirani niz svijetla i tonova. Nazvana po dječijoj igrici Simon Says koju je kreirao Ralph Baer, koji je takođe izmislio igrice na kućnoj konzoli sa Magnavox Odyssey 1972., brzo je postao američka institucija. Osim što je samostalno popularizovao ručnu elektronsku zabavu i direktno uticao na svaki naredni sistem od Game Boy-a do PlayStation Portable-a (PSP), njegova akcija zasnovana na šablonima predstavljala je osnovu za skoro sve naslove sa muzičkom tematikom.  

Interesantno je da ne samo da je Simon još uvijek dostupan za kupovinu, već se redovno pojavljuje i u modernoj pop kulturi. Crtane emisije kao što su Dexter’s Laboratory, Family Guy i Robot Chicken upućuju na to, a Blizzard-ov World Of Warcraft čak ima dve misije u kojima morate da igrate verziju igre u prirodnoj veličini.

 

 

 

1983 – Journey

Uz vrhunske rezultate na albumu Frontiers broj 2 iz 1983. godine i uz želje i ideje koje su nesumnjivo bile podstaknute jednim od prvih sponzorskih ugovora muzičke industrije sa Budweiser-om, grupa iz San Franciska poznata po baladama je bila vrbovana od strane gurua za zabavu, Bally Midway-a da kompjuterizuju svoj brend za kompanijski rok.

Vi kontrolišete članove benda sa crno-bijelim fotografijama umjesto glave. Igrač izbjegava ili razbija vanzemaljske protivnike koji zrače dok prikuplja instrumente da bi bio nagrađen animiranim koncertom upotpunjenim izvođenjem „Separate Ways“ na kasetofonu. Pošto su proglašeni za jednu od 10 najgorih ideja za video igre, ima i onih koji predpostavljaju da urednici koji su to napisali nisu igrali Data Age-ov Journey Escape za Atari 2600, koji je izašao tek godinu dana ranije. Ovaj pandan kućne konzole, takođe neobjašnjivo smješten u svemir, vodio vas je da se borite sa međugalaktičkim grupama i promoterima u nadi da ćete stići do svog svemirskog broda nalik insektima.

Ova igra je bitna za trajno postavljanje granice kvaliteta koje moraju imati video igre kako bi se unovčile. Journey je bio prvi primjer da je bend dobio sopstvenu licenciranu video igricu, i moglo bi se reći da je naslov otvorio put svakom drugom pojavljivanju benda, ili interaktivnom tributu (npr. Green Day: Rock Band, Guitar Hero: Aerosmith, itd.) od tada.

 

 

 

1984 – Break Dance

Odmah da napomenem da ukoliko odgledate trejler, smanjite zvuk. Mene je zaboljela glava!

Epix je kompanija koja je prvi put ponudila vlasnicima Commodore 64 priliku da urade crva koristeći ulaze sa džojstika za ponavljanje pokreta kompjuterizovanih plesača.  

Koliko god da iskakanje i zaključavanje ovde izgleda primitivno, ipak je otvorilo vrata kreatorima igara koji su poželjeli da osvijetle muzičke subkulture, a ne samo pjesme (metod koji će kasnije biti istražen u naslovima kao što su B-Boy and Def Jam: Fight for New York. Osim toga, koliko god da je animacija rudimentarna, svaki pokret izgleda kao da radite robota. Jedna od kasnijih igra koja je donijela brejkdens u gejming svijet bila je Red Bull BC One za Nintendo DS, u kojoj igrači crtaju geometrijske oblike na ekranu osjetljivom na dodir kako bi ponovo kreirali brejkdens pokrete u uličnim bitkama jedan na jedan. Igra je licencirana od strane zvaničnog Red Bull Breakdance Championship, koji se održava svake godine.

 

 

 

1985 – Frankie Goes to Hollywood

Pokrenuta na britanskim kućnim računarima, ova neobična avantura vas je tjerala da igrate mini-igre, rješavate ubistva i na druge načine pokušavate da pobjegnete od života kao dosadna, neopisiva budaletina na ulicama Liverpula. Ulazak u legendarni Pleasuredome, vaš krajnji cilj je ipak imao cijenu. Morali ste da povećate svoje atribute seksa, rata, ljubavi i religije, pri čemu je svaka statistika inspirisana šiframa na naslovnicama albuma dens-popa.  

Ova igra je hvaljena kao klasik i pomogla je da se razbiju barijere za nezavisne kreatore igara. Bila je među prvim naslovima koji su se bavili simbolizmom,  kao što su kasnije Peter Gabriel s EVE i Devo Adventures Of The Smart Patrol).

Originalna ZX Spectrum verzija igre je bila isporučena sa dodatnom kasetom koja je imala live verziju hit singla "Relax."

 

 

 

1987 – Otocky

Izdat samo za Famicom Disc System u Japanu, Otocky je bio pucačka igra sa bočnim pomjeranjem koja je omogućavala igraču da puca u osam pravaca, pri čemu je svaki pravac proizvodio različitu notu. Na ovaj način, igrač bi u suštini mogao da postane kompozitor i da doda sopstvene ritmove u pozadinu, utiru'i time put kasnije drugim studijima da stvaraju muziku kao što su MTV Music Generator, Traxxpad i Beaterator.  

Mislite da je generisani muzički sadržaj moderna stvar? Razmislite ponovo. Dok Rez dobija većinu zasluga što je omogućio igračima da direktno utiču na pozadinsku muziku kroz svoje postupke, Otocky, koji radi potpuno istu stvar, pojavio se 15 godina ranije.  

Čovek odgovoran za stvaranje Otocky-ja, Toshio Iwai, takođe je stajao iza Nintendo neobične muzičke 'igre'Electroplankton.

 

 

 

1990 – Michael Jackson's Moonwalker

 

"Smooth Criminal" arcada i naslov Genesis-a, predstavio nam je kralja popa sa licem koje vi[e podsjeća na lobanju, kako se suočava sa nasilnicima u odijelu sa namjerom da spase kidnapovanu djecu. Ovo se dešavalo mnogo prije nego što je koncept postao tako ironičan.  Osim neobjašnjive šimpanze Bubbles-a, ko vas pretvara u robota koji izbacuje laser?

Iznenađujuće prijatan za sviranje i sa MJ-ovim direktnim kreativnim doprinosom u razvoju, pokazao je da sa malo TLC-a, čak i najčudniji spin-off SoundScan-a može povremeno biti dobar. To je takođe bila preteča za njegovo učešće u drugim igrama kao što su Space Channel 5 i posthumno kreirani simulator plesa i karaoka kontrolisanog pokreta, Michael Jackson: The Experience. Džekson se takođe pojavio kao lik koji se može otključati u Midvey bokserskom naslovu Ready 2 Rumble: Round 2 a čudno je da nije bilo plesa, samo udaranja.

 

 

 

1993 – Rock and Roll Racing

 

Rana saradnja između razvojnog studija Silicon & Synapse i legende industrije Brajana Farga, ova arkadna trkačka igra je skoro sama uništila milione srednjoškolskih prosečnih ocena. Duhovni nastavak kultnog NES-ovog klasika R.C. Pro-Am, i direktan nastavak RPM Racing, pošto je prvobitno razvijen kao RPMII, predstavljao je teško naoružane minijaturne automobile koji su se nadmudrivali ili raznosili jedni druge uz prateće numere kao što su "Born To Be Wild" i "Paranoid."  

Pored toga što je među najranijim hitovima takmičarskih igara za više igrača, njegova privlačna mješavina borbe i okreta stvorila je neočekivano zadovoljavajući derbi uništenja. Vjerovatno znate Silicon & Synapse pod drugačijim i daleko poznatijim imenom ovih dana jer je evoluirao u Blizzard Entertainment, giganta koji stoji iza Diablo i World of Warcraft...

 

 

 

1994 – Revolution X

Mitraljez pune veličine u arkadi, ili SNES/Genesis/PC kontroler za kućnu verziju je ovdje dovoljan da igrači svrgnu zabavni režim Nev Order Nation-a i spasu Aerosmith u nizu zamornih angažmana u streljani.  Obrazovna vrijednost igre je ovde bitna u najboljem slučaju. Na kraju krajeva, koja vas druga igra uči o opasnostima hiperbole,CD-ovima i laserskim diskovima kako da služe kao granate, lošim pregovorima oko ugovora, doprinosi Stivena Tajlera uglavnom uključuju vriske „Don’t give uuuuupp!“, i opasnosti od filtriranja društvenih komentara kroz oči marketinškog odjeljenja. Dama koja je igrala direktoricu Helgu, Kerri Hoskins, takođe je igrala ulogu Sonya Blade u nekoliko Mortal Kombat igara, kao i na Mortal Kombat turneji uživo.

 

 

1997 - Beatmania

Beatmania je ritam video igra koju je razvio i distribuira japanski programer igara Konami i prvi put objavljen u decembru 1997. Ona je u velikoj mjeri doprinijela bumu muzičkih igara 1998. godine, a serija se proširila ne samo arkadnim nastavcima, već se preselila i na kućne konzole i druge prenosive uređaje, ostvarivši milionsku prodaju. Bemani linija muzičkih igara iz Konamija je nazvana po seriji, i prvi put je usvojena u arkadnom izdanju Beatmania 3rdMix i čuva se od tada. Serijal se završio poslednjom igrom Beatmania The Final, objavljenom 2002.

 

 

 

1997 – PaRappa the Rapper

Daleko od onoga što se dešavalo sa računarima u to vrijeme, da napomenemo samo bizarne avanture poput EVE Pitera Gabrijela, ovaj neobični japanski naslov je izazvao igrače, da se kao pas lutke od papira pomjera pritiskom na dugmad na vrijeme do istaknutih ritmova. Uradite to kako treba i bacićete ludu nauku na majstore borilačkih vještina sa lukom umjesto glave, instruktore za vožnju losova, rastafarijanske žabe i kokoške koje postaju kuvari. To je i dalje jedna od najsvježijih interaktivnih aproksimacija hip-hop glava koje ćete pronaći.  

PaRappa je doneo "igru ritma" do severnoameričkih obala, a ona je na kraju iznjedrila bezbroj rivala koji se pomjeraju kukovima od Unison do Bust-A-Groove.

PaRappa Kreator repera Masaya Matsuura je ranije bio šef japanskog progresivnog rok benda pod nazivom Psy•S, osnovanom 1983. godine. Izdali su veliki broj hit ploča prije nego što su se raspali 1996. godine.

 

 

1998 - Bust a Groove

Bust a Groove je hibridna muzička/borbena video igra za Sony PlayStation objavljena 1998. Igru je razvio Metro i objavio Enix u Japanu, a u SAD je doneo 989 Studios, a u Evropu Sony Computer Entertainment Europe. Jedna od prvih ritmičkih igara koja je uslijedila nakon neočekivane popularnosti  PaRappa the Rapper'.  Igra je kombinovala igru zasnovanu na ritmu inspirisanom PaRappa sa elementima borbenih igara, uključujući specijalne poteze dizajnirane da oštete protivnika. Japanska verzija nosi naziv Bust a Move: Dance & Rhythm Action, ali je u svim drugim regionima objavljen kao Bust-A-Groove, kako bi se izbegao sukob žiga sa japanskom slagalicom igrom Puzzle Bobble, koja je objavljena u Severnoj Americi i Evropi kao Bust-A-Move. Nastavak, Bust a Groove 2, za razliku od svog prethodnika, nije bio planiran da bude objavljen u Evropi, a Dance Summit 2001, treća igra u nizu, objavljena je samo u Japanu za PlayStation 2.

 

 

 

1999 – Dance Dance Revolution

Ovo je arkadna igra koja je inspirisala kulturnu revoluciju i bila pionir aktivnog igranja više od jedne decenije prije nego što su motion kontroleri učinili Dance Central ili Just Dance kućnim igrama koje garantuju zabavu.. Stojeći na virtuelnoj plesnoj bini, igrač pojačava ritam, a zatim korača, skače i okreće se u taktu do plutajućih ikona strelica i J-Pop hitova, i izvodi nešto što liči na stvarnu rutinu. Još uvijek validna i popularna licenca čak i poslije više od decenije, ima nove verzije koje se redovno pojavljuju na konzolama i arkadama kako bi održale tradiciju koreografije na kauču.

DDR nas je prodrmao na toliko načina. Inspirisao lokalna i nacionalna plesna takmičenja, probijao se u teretane širom svijeta, iznjedrio je generaciju savitljivih tinejdžera koji su mogli da se zgrče kao perece i najbitnije, iznjedrio je preko 100 nastavaka/spin-off-a koji mogu da stvore kilu. Inspirisao je brojne konkurente poput Pump It Up i In the Groove i dao nam je svima nešto da gledamo. Interesantno je da su države poput Zapadne Virdžinije usvojile igru kao dio državnih programa fizičkog vaspitanja za borbu protiv gojaznosti u detinjstvu.  

Igranje DDR-a dok držite zadnju zaštitnu šipku, koja je tu da spriječi da padnete sa zadnje strane mašine, da biste poboljšali ravnotežu i povećali brzinu stopala, poznato je kao "silovanje šipke." 

 

 

2001 - Gitaroo Man

 

Kultna klasična i potpuno čudna igra ritma Gitaroo Man možda nikada nije postigla komercijalni uspeh, ali je njeguju oni koji je znaju i vole. Više od ritmičke zabave, Gitaroo Man vas uči kako da pronađete sebe tako što ćete prevazići sumnju u sebe i ostati jak u suočavanju sa nedaćama.  

Mladić koji se bori sa svojim samopouzdanjem konačno dobija životnu šansu kada se transformiše u legendarnog ratnika po imenu Gitaroo Man.  Gitaroo Man koristi svoje oružje nalik gitari da bi se borio protiv neprijatelja u ritam borbama, od kojih je svaka originalna pjesma za igru koja je u skladu sa različitim žanrom muzike, kao što su hip-hop, tehno i latino rock.

 

 

2001 – Rez

Sa ovom igrom unosite nadrealni, vektorski grafički prikaz sajber prostora i čistite ga od virusa koristeći ciljnu mrežu da biste istakli neprijatelje i rasurili ih u psihodeličnom spreju obojene svjetlosti i oblika. Stalno prisutna haus muzika zaokružuje ovo iskustvo. Igrači mogu da igraju i kao Rez HD na Xbox 360.  

ovo je jedna od najranijih igara koja je očigledno bila namjenjena da se igra pod uticajima. Rezova upotreba sinestezije, stimulacija različitih čula kroz jedan senzorni ulaz,(u ovom slučaju zvuk, je dobro dokumentovana. Takođe, integrisao je podršku za Trance Vibrator, USB gizmo koji je drhtao i pulsirao u skladu sa zvučnom podlogom, što je dodatno podstaklo nekoliko obožavalaca da sprovedu dobro reklamirane eksperimente.

THQ/ovs de Blob (2008) na Wii-u na sličan način koristi sinesteziju u svom igranju; dok Blob slika zgrade, slike različitih boja stvaraju različite muzičke efekte koji se mogu nanijeti jedan na drugi kada se primenjuju u nizu.

 

 

 

2003 – Def Jam: Vendetta

Mnogo prije nego što su se hip-hop i karaoke uspješno spojili u Def Jam Rapstar-u, borbe su bile žanr izbora za šašave video igrice.

U Def Jam: Vendetta, rep vrhunska izdavačka kuća objavljuje svoj spisak živih karikatura (Ludacris, DMX, Ghostface Killah et al) o nesuđenim hejterimau kraljevskoj borbi u WWE stilu koja je teško udarila po urbanom mačizmu. Hip-hop i ne prestaješ… razbijati lica rivalskih MC-a udarcima, roundhouses i povremenim udarcima u prepone...

Baš kao i daleko superiorniji nastavak Def Jam: Fight For New York, Vendetta je urbanim umetnicima dala savršen način da pokažu svoju kreativnost. U skladu sa ponekad mizogenim korenima žanra, žene bi se takođe mogle boriti da postanu vaša djevojka i da vam serviraju fotografije koje otkrivaju mnogo.

Sličnosti sa tradicionalnim rvačkim igrama ne bi trebalo da budu iznenađenje, pošto je Def Jam: Vendetta razvio Aki,  isti programer koji je kreirao WCW/nWo World Tour i WWF WrestleMania 2000.

 

 

 

2003 - Donkey Konga

Pošto su GameCube igre propustile ludilo za Guitar Hero i Rock Band, Nintendo je odlučio da se uključi i riješi problem. A njegov odgovor je imao izrazito Nintendo spin. Kompanija je uzela jednu od najpopularnijih franšiza, Donkey Kong, i napravila spinoff muzičke igre. Donkey Konga je dao igračima da udaraju plastični set bongosa u ritmu „All the Small Things“, „Louie Louie“ i „Whip It“. Svakako se izdvajao na tržištu, i imao je dovoljno dobar učinak da zaradi nastavak, ali bongo groznica je nestala skoro jednako brzo kao što je i došla.

 

 

2005 – Guitar Hero

 

Voljeli igre ili ne, šanse da niste čuli za Guitar Hero su nemoguće! To je franšiza vrijedna preko 2 milijarde dolara koja je prodata u preko 25 miliona jedinica širom svijeta. Izdato je dosta spin-off naslova, uključujući izdanja posvećena bendovima kao što su Aerosmith i Metallica, a da ne spominjemo Band Hero i DJ Hero. Serija je takođe postigla vrhunske adaptacije za skoro svaku platformu, od Nintendo DS-a do mobilnih telefona. Nekada je kultne sljedbenike imala među tinejdžerima i dvadesetogodišnjacima i čak se može pohvaliti čitavim epizodama South Parka posvećenim njegovim čarima. Prosto je nevjerovatno kako je po mnogima rizičan potez RedOctane, malo poznatog proizvođača perifernih uređaja za plesne podloge, koji se ujedno bavio i iznajmljivanjem video igrica na mreži, mogao da bude toliki uspjeh.

Guitar Hero je potencijalno pomogao u spasavanju roka kroz prodaju muzike online. Ali uprkos tome što je direktno odgovoran za najbrže rastući (i urušavajući) žanr igara u posljednjoj deceniji, naslov koji je nekada bio slavljen kao mogući spas muzičke industrije, nažalost, sada je vlasnik Activision stavio na privremenu pauzu. Srećom, još uvek postoji nada za ponovno rođenje putem onlajn, društvenih platformi i platformi za preuzimanje.

Na listi igara sa najvećim zaradama objavljenoj od 1995. a koju je objavio NPD u martu 2011., Guitar Hero 3: Legends Of Rock je došao na prvo mjesto sa prodajom od preko 830,9 miliona dolara, više od igara Call of Duty tada, a i to ne uključuje prihode zarađene od dodatnog sadržaja za preuzimanje.

 

 

 

2005 - Dance Dance Revolution Mario Mix

Dance Dance Revolution: Mario Mix, poznat u Evropi kao Dancing Stage Mario Mix,  je muzička video igra iz 2005. koju su razvili Konami i Hudson Soft, a objavio Nintendo za GameCube. To je prva igra Dance Dance Revolution koja je objavljena na Nintendo konzoli za video igre izvan Japana.  

Dance Dance Revolution: Mario Mix pretežno sadrži likove, muziku i lokacije iz Mario franšize. Igra je dolazila u paketu sa kontrolerom dance pad.

 

2006 - Elite Beat Agents

Igra u kojoj igrate kao muške navijačice koje bolesnim plesnim pokretima ohrabruju ljude u teškim vremenima. Elite Beat Agents je međunarodni pandan japanskom hitu Osu! Tatakae! Ouendan, koji je i danas izuzetno popularan.  Situacije u kojima se ljudi nalaze a u kojima im je potrebna moralna podrška Elite Beat Agenta nisu ništa drugo do urnebesne, a prezentacija u stilu stripa sve čini još smješnijim.  Pjesme odabrane za svaki scenario stvaraju osjećaj hitnosti da vam je zaista potrebno da svaka nota bude savršena kako biste bili sigurni da ne upropastite život ovoj osobi svojim užasnim ritmom.

 

 

2007 – Rock Band

Ovo je prva igra koja je kombinovala sve aspekte virtuelnog iskustva stvaranja muzike (pjevanje, udaranje u bubnjeve, sviranje gitare ili razbijanje basa) i takođe je bila početna ideja za isporuku perifernih uređaja za sve (uključujući mikrofon, plastični set bubnjeva i lažnu sekiru) u jednom kompletu . Ukupno je preuzeto preko 100 miliona digitalnih pesama za Rock Band, sa više od 2700 numera od 900 izvođača, uključujući Metallicu, The Ramones i Fleetwood Mac, koji su dostupni u svim izdanjima za prodaju i preuzimanje.

Pružajući sada nepostojećim MTV igrama tadašnji ulazak u svijet gejminga, takođe je postavio temelje za revolucionarne tribute (The Beatles: Rock Band), vrhunske onlajn inovacije (Rock Band Network) i buduće igre sa kontrolerima kokreta (Dance Central).

Za nevjerovatni uspjeh Rock benda je očigledno kriva prodavnica sadržaja za preuzimanje, za koju se procjenjuje da je na svom vrhuncu generisala milion preuzimanja pjesama svakih devet dana. Primer koliko je bio popularan može se vidjeti u Motley Crüe-ovim Saints of Los Angeles, objavljen kao singl istovremeno na Rock Band Store-u i iTunes-u, čija je prodaja prve nedjelje bila 34.000 veća u korist Rock Banda. 

 

 

 

 

 

2008 – Tap Tap Revenge

 

Ovo je klon iPhone Guitar Hero koji je iznedrio dinastiju, što je dovelo do desetina miliona preuzimanja, brojnih nastavaka za iPad i iPod touch (Linkin Park RevengeKaty Perry RevengeRiddim Ribbon ​​i još mnogo toga) i kasnije je Disney kupio kreatora Tapulous.

Tap Tap je možda bio prvo veliko uporište u ratu muzičkih igara koji je postao glavna komponenta mobilnih, onlajn i društvenih igara, i brzo je postao predvodnik puta kojim će žanr potencijalno krenuti naprijed.  

Prvu Tap Tap igru, pod nazivom Tap Tap Revolution, razvila je jedna osoba, Nate True, za samo dva dana, i kreirana je nezavisno od Apple-ovog iPhone razvojnog kompleta, što znači da su samo ljudi koji su "razbili" svoje telefone mogli da je igraju.

 

 

 

2009 – The Beatles: Rock Band

 

Revolucionarna saradnja između muzičkog kanala MTV, vodećeg programera Harmonix-a, Apple Corps-a i preživjelih članova benda the Beatles (Paul McCartney, Ringo Starr, George Harrison-ova žena i deca Olivia i Dani, i Yoko Ono), ovo je trebalo da bude interaktivna zabava Abbey Road. Nažalost, uprkos odličnim ocjenama kritike i vrtoglavim produkcijskim vrijednostima, porodičnoj igrici i desetinama pjesama koje se nižu u karijeri iz "A Hard Day’s Night"; do "Can't Buy Me Love," borila se da postane multiplatinasta. Programer Harmonix se nadao da će samim tim povećati veličinu tržišta muzičkih igara, ali nije uspio da pomjeri i Baby Boomer-e i Generacije X/Y onako masovno u poređenju sa prethodnim naslovima.

Ovo je vrhunska posveta, tribute pun pažnje i ljubavi, a postoje do tada neobjavljene studijske strane, osim momaka koji pričaju pre nekih pjesama, a svaka pesma ima svoje jedinstveno okruženje koje samo po sebi vrišti u stilu Bitlsa iz tog vremena . To je ujedno bio i prvi naslov rok benda koji je uveo trosmerne harmonije na vokale a mogli biste da koristite ugrađeni trenažer bubnjeva da naučite kako je Ringo uspio da radi stvari koje radi.

Jedinstvena bubnjarska sposobnost Ringa Star-a je omogućena zahvaljujući činjenici da je on ambidekstralan ambidextrous.

 

 

 

2009 – DJ Hero

 

DJ Hero je preuzeo temelje koje je postavio Guitar Hero i primjenio ih na umjetnost disk džokeja. Skoro 100 remiksova, mash-up-ova i drugih numera spojilo je više melodija, pri čemu su igrači morali da pritiskaju dugmad, pomjeraju cross-fader i grebu po meri napravljeni plastični kontroler gramofona da bi osvojili poene.

Osim što uzmete uspješnu formulu i uradite nešto zanimljivo sa njom, sa ovom igrom ste mogli da pokupite pun kontroler sa originalnom igrom, ili čak i nastavkom, za manje od trećine onoga što je prvobitno bila maloprodajna cijena. Zahvaljujući franšizi koja nije uspjela ni blizu kao što se Activision nadao,  nastao je problem a za to je okrivljeno tržište muzičkih igara koje je bilo u padu, a ne činjenica da je stvoren još jedan proizvod od 100+ dolara...

Uprkos tome što je prodaja bila dosta manja od onoga što je Activision očekivao, izdavač je i dalje tvrdio da je DJ Hero nova intelektualna svojina (IP) sa najvećom zaradom u 2009. godini. Naravno, kada se vaša igra prodaje za 120 dolara po komadu, to i nije iznenađenje.

 

 

 

2009 – Just Dance

Igranje prilagođeno porodici, kontrole otporne na neupućeno rukovanje i bezopasan "najbolji pop/dens zvučni zapis u stilu pop/densa pokrenuli su ono što je inače kritički osmišljena simulacija plesa. Prosječna ocjena na Metacritic-u: 49 od 100, za Wii daljinsko praćenje pokreta do statusa imena domaćinstva.  

Šokantno ali njena prodaja od 4,3 miliona je svjedočanstvo o snazi fascinacije Top 40 radiom i bezopasnom zabavom mahanja kukovima. Ovo je druga najprodavanija Wii igricam koju nije objavio Nintendo. 5 miliona prodatih nastavaka je zabilježeno sljedeće 2010 godine, Just Dance 2 a Ubisoft sada izbacuje tizere za Just Dance 2023.

 

 

 

2010 – Michael Jackson: The Experience

 

Ukoliko ste nekada poželjeli da plešete kao Majkl Džekson, Michael Jackson: The Experience je bio prilika da to učinite... ili se bar pretvarajte da možete prije nego što ne uspijete. Način na koji ste to uradili, naravno, zavisi od formata u kom ste ga igrali. Wii igrači su koristili Wii Remote, a la Just Dance, kako bi uskladili pokrete na ekranu, dok su oni koji koriste PlayStation Move ili Kinect mogli da prate cijelo tijelo da dokažu koliko su njihovi pokreti bili različiti od Jacka.

Ubisoftov hibridni simulator karaoka i plesa bio je jednako ciničan koliko je i ostvaren sa preko tri miliona prodaje širom svijeta. Ljudi vole poznate!

Inače, rane verzije igre su se isporučivale sa rukavicom od vještačkih dijamanata, baš kao i onom koju je Džekson slavno nosio na bini na Motovn-ovoj 25. godišnjici događaja 1983.

 

 

 

2011 – Rocksmith

Rocksmith je muzička video igra koju je objavio Ubisoft u oktobru 2011. za Xbox 360 i PlayStation 3 platforme u Severnoj Americi. Rocksmith je objavljen za PlayStation 3 i Xbox 360 tokom septembra 2012. na australijskom i evropskom tržištu i oktobra 2012. u Japanu. Windows verzija je objavljena 16. oktobra 2012. nakon nekoliko odlaganja.

Glavna karakteristika igre je da, za razliku od drugih ritam igara kao što je Guitar Hero koje zahtevaju kontrolere za igranje, Rocksmith umjesto toga omogućava igračima da priključe praktično bilo koju električnu gitaru i sviraju preko USB adaptera. Ekspanzija koja dodaje kompatibilnost za bas gitaru postala je dostupna 14. avgusta 2012. Drugo izdanje koje integriše proširenje basa kao i dodatna poboljšanja postalo je dostupno 16. oktobra 2012. Druga igra u nizu, pod nazivom Rocksmith 2014, objavljena je 2013. godine.

U normalnom režimu igre, igrajući pjesmu, igraču se prikazuje ekran koji prikazuje reprezentaciju gitare, podeljenu numerisanim pragovima i obojenim žicama. Bilješke predstavljene kao obojeni pravougaonici, koji odgovaraju boji žica gitare koje se drže pritisnute, kreću se od pozadine ka prednjem planu duž numerisanih traka koje odražavaju poziciju praga. Note se okreću za 90 stepeni u trenutku kada treba da se zvuku; obezbijeđeni su dodatni markeri koji pomažu u određivanju vremena budućih bilješki. Pored toga, igra pokazuje idealnu poziciju za igračevu ruku na nastavci za trenutni segment pjesme, pomjerajući je gore-dolje po potrebi. Tekst pjesme, ako postoji, prikazan je u karaoke stilu ispod pozadinske note, ali inače ne utiče na igru. Prije puštanja bilo koje pjesme,

 

 

2012 - Super Hexagon

Najjednostavnija igra na listi, Super Hexagon nije grafički moćna. Nema priče, kontrole su osnovne i vjerovatno ćete frustrirani odustati desetak puta. Ali kada jednom klikne, Super Hexagon je nevjerovatna igra. Premisa je jednostavna, igrači se kreću u krug dok pokušavaju da izbjegnu nadolazeće prepreke. Kako se akcija odvija i ritam se pojačava, nivoi postaju sve luđi, zahtjevajući precizne poteze da biste preživjeli. Ali što se tiče brzih ritam igara, teško je nadmašiti Super Hekagon.

 

 

 

2015 - Crypt of the NecroDancer

Kombinovanje dva žanra različita kao što su ritam i roguelike zvuči kao da bi to bila katastrofa, ali to funkcioniše iznenađujuće dobro. Igrači se moraju kretati i napadati u ritmu muzike, izvođenje bilo koje radnje van takta dovodi do kazne. Uprkos poteškoćama, Crypt of the NecroDancer  nikada nije frustrirajuća. Umjesto toga, svaki neuspjeh se može posmatrati kao vježba, dok naučite ritam svake pjesme i kretanje vaših neprijatelja. Možete čak i da odaberete da otpremite sopstvene melodije, ali muzika koju je uradio Danny Baranowsky Denija Baranovskog je toliko dobra da biste bili ludi da je propustite.

 

 

 

2016 - THUMPER

Vjerovatno najstrašnija igra na ovoj listi, Thumper koristi prirodu igre ritma koja izaziva anksioznost kao svoju prednost jer se osjećate kao da sama pjesma pokušava da vas ubije. Igrate kao metalna buba koja juri duž staze u pozadini agresivno psihodeličnih vizuelnih prikaza, Thumper je poput napada na vaše oči i uši koji jednostavno ne možete da odbijete.  Umjesto optimističnih melodija ili pop klasika, Thumper-ova muzika je skoro isključivo perkusioni instrumenti, što se čini kao da nije slučajno s obzirom na njegovo ime i lupanje srca koje nastaje.

 

2017 - Rhythm Doctor

Bez pritiska, ali u ovoj muzičkoj igri vi ste odgovorni za to da pritisnete dugme u ritmu srca pacijenta na samrti kako biste ga održali u životu. Igra koristi samo jedno dugme i u početku izgleda prilično jednostavno, ali ubrzo počinje da izbacuje toliko trikova kako bi Vas natjerala da ispadnete iz ritma, da je to zapravo izuzetno frustrirajuće.  Dok pokušavate da se brinete o pacijentima, iznenada može doći do kvara ili praznog ekrana ili neke vrste virusa koji sabotira vaše napore i primorava vas da prevaziđete problem, održavajući stabilnu brzinu po svaku cijenu.

 

 

 

2018 - Beat Saber

Iako još uvijek nije dostigla nivo uspjeha rok bendova i heroja gitare iz prošlih godina, Beat Saber je daleko najpopularnija novija ritam igra. Trebaće vam VR slušalice da biste igrali hit naslov, što znači da je cijena ulaska malo visoka, ali pored toga to je jedna od najboljih ritam igara. Igrači drže sablju u svakoj ruci, jednu crvenu, a drugu plavu. Obojeni blokovi tada počinju da se kreću prema vama u skladu sa ritmom, a vama je zadatak da isječete blokove odgovarajućom sabljom prije nego što prolete pored vas. To je jednostavan koncept, ali onaj koji dokazuje da žanr ritma daleko nije mrtav, i da bi VR mogla biti njegova budućnost.

 

2018 - Wandersong

Rijetko se dešava da igra koristi muziku kao sredstvo da prenese nešto dublje igračima, ali indie dragulj Wandersong to odlično izvodi. U Wandersong-u igrate kao slatki bard koji živi da bi preneo muziku svijetu. Kada krenete na svoje putovanje i počnete da gledate svijet njihovim očima, nikada više nećete vidjeti na stvari na isti način.  Iako postoji mnogo toga što ćete voljeti u ovoj igri, njegov eklektičan sastav likova zaista blista. Postoji preko 150 likova koje možete upoznati u ovoj igrici, a zatim ih možete ili šarmirati ili iznervirati svojom muzičkom ponudom.  

Wandersong je igra o malim stvarima, i ne radi se toliko o usavršavanju vašeg ritma koliko o razumijevanju radosti koju muzika donosi svijetu.

 

 

 

 

2019 - Sayonara Wild Hearts

Od izdavača  Journey i FlowerSayonara Wild Hearts je još jedna apstraktna avantura koja drži igrače na nogama do samog kraja. Naslov se vrti oko slomljenog srca i samoprihvatanja, koristeći moćnu zvučnu podlogu da pogura akciju napred. Ona je mnogo više vođena pričom od većine drugih ritam igara, ali njena čvrsta igra i divan zvučni zapis čine je igrom koja će ostati uz vas i nakon odjave.

 

2019 - Cadence of Hyrule

Cadence of Hirule kombinuje ritmičku zabavu Crypt of the NecroDancer sa magijom franšize Legend of Zelda.  Kada Triforce iznenada transportuje glavni lik iz Crypt, Cadence, u Hyrule, ona pronalazi Zeldu i Linka kako spavaju. Nakon što ih probudi, Cadence mora da prođe kroz Hyrule da bi stigla kući. Veći deo igre se igra kao Link ili Zelda, dok se kreću u ritmu kul novog remiksovanog zvučnog zapisa Legend of Zelda.  

Ne morate biti upoznati sa Crypt of the NecroDancer da biste uskočili direktno u Cadence of Hyrule jer se podjednako sviđa obožavateljima Zelda serije i njenog legendarnog zvučnog zapisa. Piksel art stil je toliko veran originalnim igrama da je Cadence of Hyrule svakako dostojno retro iskustvo.

 

 

 

2020 - Friday Night Funkin’

Friday Night Funkin’ je odlična indie muzička igra jer je potpuno besplatna za igranje na mreži i toliko intuitivna da možete odmah da je preuzmete, čak i ako ste novi u igrama ritma. Ima kul umetnički stil u obliku grafita i otkačen smisao za humor koji je ističe kao obaveznu igru.  U Friday Night Funkin’, učestvujete u nizu pjevačkih okršaja protiv neprijatelja koji žele da sabotiraju vaš sastanak u petak sa djevojkom, uključujući njenu mamu, tatu i učiteljicu.

Svaka bitka ima tri faze i, nakon što pobjedite treću, mnogi protivnici se pretvaraju u nešto neočekivano i zlo.

 

 

 

2020 - FUSER

Da li ste ikada sanjali da budete di-džej za ogromnu publiku na muzičkom festivalu? Fuser je jedinstvena ritam igra koja vam omogućava da kreirate mashup-ove popularnih pesama koristeći virtuelni DJ sto i natjerate publiku da podivlja. U režimu kampanje Fuser, putujete između mjesta i kreirate mikseve dizajnirane da umire zahtjevnu publiku.  Možete spojiti do četiri numere za koje vjerovatno nikada nijeste ni zamislili da će zvučati odlično zajedno, ali sa Fuserom koji automatski podešava taster i tempo, svaka kombinacija je prijatna za publiku.  

Fuser je primer muzičke igre koja uključuje kreativnost jer je jedna od retkih gde možete sami da kreirate muziku, umjesto da se samo igrate.

 

 

Da li smo nešto propustili?

 

Koja je bila Vaša prva ritam igra a koja Vam je omiljena?

Ostavi komentar

Trenutno nema komentara

Slični članci

07.
May.
2022.
Vijesti/Najnovije
Sve je više informacija u vezi sa bivšim producentom Rokstar-a Leslie Benzies-om i njegovom novom igrom Everywhere, a one potvrđuju da je ...
04.
May.
2022.
Vijesti/Najnovije
Novih naslova će biti, ali hitova...
04.
May.
2022.
Vijesti/Najnovije
U srcu svakog evropskog grada osnovanog prije 19. vijeka, nalazi se crkva. Isto je i sa Annom 1800.
25.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Ako volite "Elden Ring," evo filmova koji će vas podsjetiti na različite aspekte vašeg putovanja kroz The Lands Between. Od kultnih hit...
25.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Postoji jedan žanr koji kažu da je omiljen među muškom populacijom, a ipak tokom godina se sve više zaboravlja... ekstremni sportovi.
25.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Kakav video i radio zvijezda... Google je mnogo toga promjenio a pitanje je da li je sve bolje.
17.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Za dobre proizvode su potrebni strast, vrijeme, ljubav i...
17.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Glavni čovjek, veoma aktivan na Linkedin platformi, ali i Twitter-u, Pavel Sasko, nedavno je rekao da studio još uvijek “radi na” pro&scar...
17.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Da li ste pomislili da prsten za igranje može drastično da promjeni uspjeh igre?
11.
Apr.
2022.
Vijesti/Najnovije
Sjećate li se koliko je bio popularan Guitar Hero i sve one propratne opcije za porodični bend sa gitarama i bubnjevima? A sjećate li se kada ste posljednji ...